Ivo Andrić (1892-1975)

Ivo Andrić (Travnik, 9. oktobar 1892. – Beograd, 13. mart 1975.) je bio bosansko-hercegovački pisac i diplomata Kralјevine Jugoslavije. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za kompletno književno djelo o istoriji jedne zemlјe, s romanom „Na Drini ćuprija“ (1945.) kao vrhuncem tog djela.

Djetinjstvo je proveo u Višegradu gdje je završio osnovnu školu, a 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovačku srednju školu u Sarajevu. Studirao je filozofiju - odsjek za slovenske književnosti i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu. Doktorsku disertaciju "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine" (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirgung der turkischen Herrschaft) Ivo Andrić je odbranio na Univerzitetu u Gracu 1924. godine.

Kao diplomata Kralјevine Jugoslavije od 1919. službovao je u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Gracu, Briselu, Ženevi i Berlinu. Godine 1937. u Polјskoj je odlikovan „Ordenom velikog komandira obnovlјene Polјske“, a u Francuskoj „Ordenom velikog oficira Legije časti“. Iz diplomatije se povukao 1941. godine i nakon toga se u potpunosti posvetio književnosti.

Andrić je u književnost ušao pjesmama koje je objavio 1911. godine u Sarajevu, dok je prvu knjigu stihova u prozi pod nazivom "Ex Ponto"objavio 1918. godine u Zagrebu. Slјedeću zbirku "Nemiri" štampao je u Beogradu 1920. Do Drugog svjetskog rata, kao izvrstan stilista, uglavnom je pisao novele i pripovjetke (tri zbirke: 1924., 1931. i 1936.). Godine 1945. objavlјuje svoja najznačajnija književna djela „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“. Andrić u svojim djelima nije ulazio u književne eksperimente koji su dominirali u to doba, nego je u klasičnoj tradiciji realizma 19. vijeka, plastičnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne i Hercegovine kao razmeđa istoka i zapada. Za svoje kompletno književno djelo i ,,epsku snagu kojom je oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlјe“ Andrić je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Cjelokupni novčani dio nagrade donirao je Bosni i Hercegovini za izgradnju biblioteka i kupovinu knjiga.

Pored djela „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“ najznačajnija djela su i „Gospođica“ (1945.), „Prokleta avlija“ (1954.), ,,Jelena žena koje nema“ (1963.) te posthumno objavlјena zbirka aforističkih zapisa „Znakovi pored puta“ (1976.).

Na Drini ćuprija, odnosno most u Višegradu, o kojem je Andrić pisao u svojim djelima, građen je od 1571. do 1577. godine, a od 2008. godine se nalazi pod UNESCO zaštitom.